Mnoge učenike njemačkog jezika nerijetko zbunjuje redoslijed riječi u rečenicama. Kada ide glagol? Kada subjekat? Kada objekat? Ovdje se mora jasno naglasiti da nije uvijek isti redoslijed riječi, odnosno ne postoji neka čarobna formula koja se može upotrijebiti pri sklapanju rečenica, a moramo biti i svjesni da mnogi od nas ne pričaju i ne pišu uvijek ispravnim maternjim jezikom. Drugim riječima postoje stvari koje su bitne i kojih se moramo pridržavati, dok se druge stvari mogu “fulati”.

Kao što sam već prethodno napisao postoji nekoliko načina sklapanja prostih rečenica, a jedan od njih jeste sa subjektom na prvom mjestu, glagolom na drugom mjestu i objektom na trećem mjestu. Pozicija jedan i dva bi dakle bile “fiksne”, dok pozicije poslije njih nisu.   

Primjer proste rečenice bi bio npr:

Predlažem da uvijek počinjemo sa subjektom, odnosno onim ko vrši radnju u rečenici, odnosno ko pije, ko vozi, ko se zove, ko spava, ko uči, ko se smije itd.). Na drugom mjestu bi bio glagol (šta neko radi – piti, voziti, zvati se, spavati, učiti, smijati se itd.), a na trećem mjestu može da stoji svašta. Može da bude npr. priloška odredba za vrijeme koja odgovara na pitanje “kada?” (ubuduće ćemo to nazivati skraćeno “vrijeme”), priloška odredba za mjesto koja odgovara na pitanja “odakle?”, “gdje?” i “kuda?” (ubuduće ćemo to nazivati skraćeno “mjesto”), kao i objekti, a objekti su ono što pijemo, vozimo, vidimo, tražimo, učimo itd. Sve ove stvari imamo i na našem maternjem jeziku. Kada kažemo npr. “Ja kupujem sutra u prodavnici auto.” sve gore navedene vrste riječi su prisutne.

Ko: Ja – subjekat – ich

šta radiš: kupujem – glagol – kaufe

kada: sutra – vrijeme – morgen

gdje: u prodavnici – mjesto – im Geschäft

šta kupuješ: auto – objekat – ein Auto

Pa dobijemo rečenicu na njemačkom: Ich kaufe morgen im Laden ein Auto.