Wechselpräpositionen Prijedlozi koji stoje i uz dativ i uz akuzativ

Menschen A2.1, Lekcija 2

U njemačkom jeziku postoji mnoštvo prijedloga, odnosno kako oni to zovu „prepozicija“, koje ste do sada čuli mnogo puta. Neke od njih su npr. in, auf, neben, über, an, zwischen, itd. Ovi prijedlozi se spominju na nivou A1 i na tom nivou se uči, da se ovi prijedlozi koriste sa padežom dativ i da odgovaraju na pitanje „gdje?“ odnosno „wo?

Podsjetimo se:
Wo ist mein Mantel?	Gdje je moj mantil?
Dein Mantel hängt [an der Wand].	Tvoj mantil visi [na zidu].

Podsjetimo se:

Wo ist mein Mantel?

Gdje je moj mantil?

Dein Mantel hängt [an der Wand].

Tvoj mantil visi [na zidu].

U ovom primjeru dakle pitamo gdje se nalazi mantil, a lokacija na kojoj se nalazi nešto je u većini slučajeva u dativu. U našem slučaju to je riječ „Wand“ odnosno „zid“, a ta riječ je inače ženskog roda – „die Wand“. Međutim, ovo je sada lokacija na kojoj se nalazi naš mantil, pa zbog toga i na našem jeziku nećemo reći „Mantil visi na zid“, već „Mantil visi na zidu“.

U jednoj od mojih prethodnih lekcija sam već naglasio da se u njemačkom jeziku u većini slučajeva neće promijeniti sama imenica kroz padeže, već samo član ispred nje. U našem slučaju je riječ „die Wand“ prešla u „an der Wand“. Zašto je došlo do te promjene? Odgovor je prost: zato što smo imali pitanje „gdje?“, a rekli smo da na to pitanje odgovaramo tako da lokaciju/mjesto gdje se to nešto nalazi stoji u dativu.

Ovo čega smo se upravo podsjetili je međutim samo pola današnje lekcije. Kao što u samom naslovu piše tema današnje lekcije su tzv. Wechselpräpositionen, odnosno promjenljivi prijedlozi kod kojih lokacija može da bude ne samo u dativu, već i u akuzativu. Tih prijedloga nema puno i u ovoj lekciji ćemo navesti najbitnije za svakodnevnu komunikaciju.

Šta su Wechselpräpositionen?

Predlažem prvo da objasnimo šta su uopšte Wechselpräpositionen, zašto postoje i kako ih koristimo na našem jeziku, jer vjerovali ili ne, ali postoje skoro potpuno isto i kod nas. Prva situacija: Osoba A: Gdje si ostavio moju tašnu? Osoba B: Ostavio sam je na kauč. <- osoba je ostavila – imamo radnju – biće prijedlog sa akuzativom Druga situacija: Osoba A: Gdje je moja tašna? Osoba B: Tvoja tašna je na kauču. <- nema osobe, nema radnje, predmet miruje – biće prijedlog sa dativom Vidite li razliku između prve i druge situacije? Razlika je u radnji. U prvoj situaciji je osoba B govori, da je ostavila tašnu na kauč, postoji dakle radnja – on je ostavio tašnu na kauč, a u drugoj situaciji u odgovoru osoba B ne radi ništa s tašnom, već odgovara, da se ona samo nalazi na kauču, odnosno ne postoji radnja, već tašna prosto miruje na kauču. Za nas bi to značilo na njemačkom slijedeće:

Ako imamo radnju, gdje osoba ostavlja negdje nešto, onda će lokacija na koju ta osoba ostavlja nešto biti u akuzativu, a ako ne postoji radnja, odnosno ako taj neki predmet prosto miruje na nekom mjestu, onda je to mjesto u dativu. Pokazaćemo to sada na nekoliko primjera. Za akuzativ ćemo koristiti glagole koje će da vrši neka osoba, a to su glagoli legen (spustiti/ostaviti), stellen (staviti/ostaviti) i hängen (kačiti/okačiti). Vidite da su to sve glagoli u koje mora biti uključena osoba koja vrši radnju. Za dativ ćemo koristiti vrlo slične, ali ne i iste glagole, koji ne zahtijevaju osobu koja nešto radi, već su to glagoli koji mogu da se koriste ako neki predmet negdje „miruje“, a to su glagoli liegen (nalaziti se), stehen (stajati) i opet hängen, koji će sada značiti „visiti“. Ovdje moram naglasiti da Nijemci neće kao mi pitati „Gdje si ostavio (npr) novine“, već „Kuda si ostavio novine?“, odnosno neće reći „Wo hast du die Zeitung gelegt?“ već „Wohin hast du die Zeitung gelegt?“, dok će pitanje „Gdje su novine“ biti sasvim isto kao kod nas „Wo ist die Zeitung?“. Dakle, ako pitamo osobu, gdje je ostavila/spustila/ okačila nešto, onda će pitanje biti „wohin?“, a lokacija će biti u akuzativu, a ako pitamo osobu gdje se nešto nalazi/visi/stoji, onda će pitanje biti „wo“, a u odgovoru će lokacija na kojoj se nalazi taj predmet biti u dativu.

Primjer 1

Primjer 1a – sa prijedlogom „auf“
Wohin hat Christian meinen Laptop gelegt?	Kuda/gdje je Christian ostavio moj laptop
Er hat deinen Laptop auf den Tisch gelegt.	On je tvoj laptop ostavio na sto.

Primjer 1b – sa prijedlogom „auf“
Wo ist mein Laptop?	Gdje je moj laptop?
Dein Laptop liegt auf dem Tisch.	Tvoj laptop se nalazi na stolu.

Primjer 1a – sa prijedlogom „auf“

Wohin hat Christian meinen Laptop gelegt?

Kuda/gdje je Christian ostavio moj laptop

Er hat deinen Laptop auf den Tisch gelegt.

On je tvoj laptop ostavio na sto.

Primjer 1b – sa prijedlogom „auf“

Wo ist mein Laptop?

Gdje je moj laptop?

Dein Laptop liegt auf dem Tisch.

Tvoj laptop se nalazi na stolu.

U primjeru 1a imamo prvo pitanje „Wohin?“ i imamo osobu, koja je navodno spustila laptop negdje. Imamo dakle radnju – neko je spustio laptop negdje. U odgovoru onda saznajemo, da je Christian stavio laptop na sto. Pošto imamo glagol „legen“ koji podrazumijeva da imamo radnju, lokacija će biti u akuzativu – auf den Tisch. Tisch je inače muškog roda, ali pošto imamo radnju, to podrazumijeva da je lokacija u akuzativu. Zbog toga Tisch prelazi iz der u den.

U primjeru 1b imamo pitanje „Wo?“ i nemamo osobu koja je ostavila laptop negdje. Nemamo radnju, nemamo osobu koja radi nešto. U odgovoru imamo prosto „Laptop se nalazi na stolu“. Imamo samo laptop, bez osobe koja bi radila nešto s njim. U tom slučaju je lokacija „Tisch“ u dativu – „auf dem Tisch“, odnosno sto prelazi iz „der“ u „dem“.

Primjer 2

Primjer 2a – sa prijedlogom „neben“
Wohin habt ihr Monikas Vase gestellt?	Kuda/gdje ste stavili Monikinu vaznu?
Wir haben ihre Vase [neben das Bett] gestellt.	Mi smo njenu vaznu stavili [pored kreveta].

Primjer 2b – sa prijedlogom „neben“
Wo steht Monikas Vase?	Gdje stoji Monikina vazna?
Ihre Vase steht [neben dem Bett].	Njena vazna stoji [pored kreveta].

Primjer 2a – sa prijedlogom „neben“

Wohin habt ihr Monikas Vase gestellt?

Kuda/gdje ste stavili Monikinu vaznu?

Wir haben ihre Vase [neben das Bett] gestellt.

Mi smo njenu vaznu stavili [pored kreveta].

Primjer 2b – sa prijedlogom „neben“

Wo steht Monikas Vase?

Gdje stoji Monikina vazna?

Ihre Vase steht [neben dem Bett].

Njena vazna stoji [pored kreveta].

U primjeru 2a imamo prvo pitanje „Wohin?“ i imamo osobe, koje su navodno ostavile negdje Monikinu vaznu. Imamo radnju – neko je ostavio vaznu negdje. U odgovoru onda saznajemo, da smo mi ostavili Monikinu vaznu pored kreveta. Pošto imamo glagol „stellen“ (staviti) koji podrazumijeva da imamo radnju, lokacija će biti u akuzativu – neben das Bett. Bett je inače srednjeg roda, ali pošto se srednji rod ne razlikuje u nominativu i akuzativu, „das Bett“ ostaje i u akuzativu „das Bett“.

U primjeru 2b imamo pitanje „Wo?“ i nemamo osobu koja je negdje ostavila Monikinu vaznu. Nemamo radnju, nemamo osobu koja radi nešto. U odgovoru imamo prosto „Njena vazna stoji pored kreveta“. Imamo samo vaznu, bez osobe koja bi radila nešto s njom. U tom slučaju je lokacija „Bett“ u dativu – „neben dem Bett“, odnosno krevet prelazi iz „das“ u „dem“.

Primjer 3

Primjer 3a – sa prijedlogom „an“
Wohin hast du heute das Bild gehängt?	Kuda/gdje si okačila sliku?
Ich habe das Bild [an die Wand] gehängt.	Ja sam sliku [na zid] okačila.

Primjer 3b – sa prijedlogom „an“
Wo ist das Bild?	Gdje je slika?
Das Bild hängt [an der Wand].	Slika visi [na zidu].

Primjer 3a – sa prijedlogom „an“

Wohin hast du heute das Bild gehängt?

Kuda/gdje si okačila sliku?

Ich habe das Bild [an die Wand] gehängt.

Ja sam sliku [na zid] okačila.

Primjer 3b – sa prijedlogom „an“

Wo ist das Bild?

Gdje je slika?

Das Bild hängt [an der Wand].

Slika visi [na zidu].

U primjeru 3a imamo prvo pitanje „Wohin?“ i imamo osobu, koja je navodno okačila sliku negdje. Imamo dakle radnju – neko je okačio sliku negdje. U odgovoru onda saznajemo, da smo mi okačili sliku na zid. Pošto imamo glagol „hängen“ koji podrazumijeva da imamo radnju, lokacija će biti u akuzativu – an die Wand. Wand je inače ženskog roda, ali pošto se ženski rod kao ni srednji ne razlikuje u nominativu i akuzativu, „die Wand“ ostaje i u akuzativu „die Wand“.

U primjeru 3b imamo pitanje „Wo?“ i nemamo osobu koja je negdje okačila sliku. Nemamo radnju, nemamo osobu koja radi nešto. U odgovoru imamo prosto „Slika visi na zidu“. Imamo samo sliku, bez osobe koja bi radila nešto s njom. U tom slučaju je lokacija „Wand“ u dativu – „an der Wand“, odnosno prelazi iz „die“ u „der“.

Zaključak

Wechselpräpositionen su: an, auf, hinter, in, neben, über, unter, vor, zwischen
Glagoli određuju da li će ovi prijedlozi stajati uz dativ ili akuzativ
Ako imamo osobu koja stavlja/kači/spušta negdje nešto, onda je možemo pitati sa „wohin“ gdje je ostavila nešto, a to mjesto na koje osoba ostavila/okačila/spustila nešto je u akuzativu
Ako nemamo osobu koja vrši radnju, onda onda pitanje prosto postavljamo sa „gdje“, odnosno „wo“. Pošto nemamo osobu koja vrši radnu u odgovoru, imaćemo samo taj neki predmet, koji se nalazi negdje, a mjesto na kojem se nalazi taj predmet je u dativu.
„in dem“ postaje „im“
„an dem“ postaje „am“