Red riječi u prostim rečenicama

Mnoge učenike njemačkog jezika nerijetko zbunjuje redoslijed riječi u rečenicama. Kada ide glagol? Kada subjekat? Kada objekat? Ovdje se mora jasno naglasiti da nije uvijek isti redoslijed riječi, odnosno ne postoji neka čarobna formula koja se može upotrijebiti pri sklapanju rečenica, a moramo biti i svjesni da mnogi od nas ne pričaju i ne pišu uvijek ispravnim maternjim jezikom. Drugim riječima postoje stvari koje su bitne i kojih se moramo pridržavati, dok se druge stvari mogu “fulati”.

Kao što sam već prethodno napisao postoji nekoliko načina sklapanja prostih rečenica, a jedan od njih jeste sa subjektom na prvom mjestu, glagolom na drugom mjestu i objektom na trećem mjestu. Pozicija jedan i dva bi dakle bile “fiksne”, dok pozicije poslije njih nisu.

Primjer proste rečenice bi bio

Predlažem da uvijek počinjemo sa subjektom, odnosno onim ko vrši radnju u rečenici, odnosno ko pije, ko vozi, ko se zove, ko spava, ko uči, ko se smije itd.). Na drugom mjestu bi bio glagol (šta neko radi – piti, voziti, zvati se, spavati, učiti, smijati se itd.), a na trećem mjestu može da stoji svašta. Može da bude npr. priloška odredba za vrijeme koja odgovara na pitanje “kada?” (ubuduće ćemo to nazivati skraćeno “vrijeme”), priloška odredba za mjesto koja odgovara na pitanja “odakle?”, “gdje?” i “kuda?” (ubuduće ćemo to nazivati skraćeno “mjesto”), kao i objekti, a objekti su ono što pijemo, vozimo, vidimo, tražimo, učimo itd. Sve ove stvari imamo i na našem maternjem jeziku. Kada kažemo npr. “Ja kupujem sutra u prodavnici auto.” sve gore navedene vrste riječi su prisutne. 

Ko: Ja

Subjekat – ich

Šta radiš: kupujem

Glagol – kaufe

Kada: sutra

Vrijeme – morgen

Gdje: u prodavnici

Mjesto – im Geschäft

Šta kupuješ: auto

Objekat – ein Auto

Pa dobijemo rečenicu na njemačkom:

Ich kaufe morgen im Laden ein Auto.

Može se napisati još mnoštvo ovakvih rečenica i bitno je naglasiti da nećemo uvijek imati vrijeme, mjesto ili objekat. Nekad ćemo npr. jednostavno reći “Ja dolazim sutra” – “Ich komme morgen”. Sve zavisi šta želimo reći.

Ovo se može vježbati na slijedeći način. Prvo napišemo rečenicu sa subjektom i glagolom, pa je proširujemo sa priloškim odredbama i objektima:

Bez objekta:

I tako dalje. Bitna stvar jeste da po pravilu objekat uvijek stoji poslije priloških odredbi, što naravno ne znači da Vas neće razumjeti ako kažete objekat prije priloških odredbi. Kada su priloške odredbe u pitanju za sada se držite toga da vrijeme treba da stoji ispred mjesta.

Ovdje možete naučiti kakav je redoslijed riječi u rečenicama u kojim imamo pomoćni glagol poput modalnih ili haben i sein u perfektu.