Wechselpräpositionen – promjenjivi prijedlozi u dativu i akuzativu

U njemačkom jeziku postoji mnoštvo prijedloga, odnosno kako oni to zovu „prepozicija“, koje ste do sada čuli mnogo puta. Neke od njih su npr. in, auf, neben, über, an, zwischen, itd. Ovi prijedlozi se spominju na nivou A1 i na tom nivou se uči, da se ovi prijedlozi koriste sa padežom dativ i da odgovaraju na pitanje „gdje?“ odnosno „wo?

U ovom primjeru dakle pitamo gdje se nalazi mantil, a lokacija na kojoj se nalazi nešto je u većini slučajeva u dativu. U našem slučaju to je riječ „Wand“ odnosno „zid“, a ta riječ je inače ženskog roda – „die Wand“. Međutim, ovo je sada lokacija na kojoj se nalazi naš mantil, pa zbog toga ni na našem jeziku nećemo reći „Mantil visi na zid“, već „Mantil visi na zidu“.

U jednoj od mojih prethodnih lekcija sam već naglasio da se u njemačkom jeziku u većini slučajeva neće promijeniti sama imenica kroz padeže, već samo član ispred nje. U našem slučaju je riječ „die Wand“ prešla u „an der Wand“. Zašto je došlo do te promjene? Odgovor je prost: zato što smo imali pitanje „gdje?“, a rekli smo da na to pitanje odgovaramo tako da lokaciju/mjesto gdje se to nešto nalazi stoji u dativu.

Ovo čega smo se upravo podsjetili je međutim samo pola današnje lekcije. Kao što u samom naslovu piše tema današnje lekcije su tzv. Wechselpräpositionen, odnosno promjenljivi prijedlozi kod kojih lokacija može da bude ne samo u dativu, već i u akuzativu. Tih prijedloga nema puno i u ovoj lekciji ćemo navesti najbitnije za svakodnevnu komunikaciju.

Ali hajde prvo da objasnimo šta su uopšte Wechselpräpositionen, zašto postoje i kako ih koristimo na našem jeziku, jer vjerovali ili ne, ali postoje skoro potpuno isto i kod nas.  

Prva situacija:

Osoba A: Gdje si ostavio moju tašnu?

Osoba B: Ostavio sam je na kauč. → osoba je ostavila nešto → imamo radnju → biće prijedlog u akuzativu

Druga situacija:

Osoba A: Gdje je moja tašna?

Osoba B: Tvoja tašna je na kauču. → nema osobe, nema radnje, predmet miruje → biće prijedlog sa dativom

Vidite li razliku između prve i druge situacije? Razlika je u radnji. U prvoj situaciji je osoba B govori, da je ostavila tašnu na kauč, postoji dakle radnja – on je ostavio tašnu na kauč, a u drugoj situaciji u odgovoru osoba B ne radi ništa s tašnom, već odgovara, da se ona samo nalazi na kauču, odnosno ne postoji radnja, već tašna prosto miruje na kauču. Za nas bi to značilo na njemačkom slijedeće:

Ako imamo radnju, gdje osoba ostavlja negdje nešto, onda je lokacija na koju ta osoba ostavlja nešto u akuzativu, a ako ne postoji radnja, odnosno ako taj neki predmet prosto miruje na nekom mjestu, onda je to mjesto u dativu. Pokazaćemo to sada na mnoštvu primjera.

Za akuzativ ćemo koristiti glagole koje će da vrši neka osoba, a to su glagoli legen (spustiti/ostaviti), stellen (staviti/postaviti) i hängen (kačiti/okačiti). Vidite po glagolima da su to glagoli u koje mora biti uključena osoba koja vrši radnju.

Za dativ ćemo koristiti vrlo slične, ali ne i iste glagole, koji ne zahtijevaju osobu koja nešto radi, već su to glagoli koji mogu da se koriste ako neki predmet negdje „miruje“, a to su glagoli liegen (nalaziti se ili „ležati“), stehen (stajati) i opet hängen, koji će sada značiti „visiti“.

Ovdje moram naglasiti da Nijemci neće kao mi pitati „Gdje si ostavio (npr.) novine“, već „Kuda si ostavio novine?“, odnosno neće reći „Wo hast du die Zeitung gelegt?“ već „Wohin hast du die Zeitung gelegt?“, dok će pitanje „Gdje su novine“ biti sasvim isto kao kod nas „Wo ist die Zeitung?“. Dakle, ako pitamo osobu, gdje je ostavila/spustila/ okačila nešto, onda će pitanje biti „wohin?“, a lokacija će biti u akuzativu, a ako pitamo osobu gdje se nešto nalazi/visi/stoji, onda će pitanje biti „wo“, a u odgovoru će lokacija na kojoj se nalazi taj predmet biti u dativu.

Primjer 1

U primjeru 1a imamo prvo pitanje „Wohin?“ i imamo osobu, koja je navodno spustila laptop negdje. Imamo dakle radnju – neko je spustio laptop negdje. U odgovoru onda saznajemo, da je Christian stavio laptop na sto. Pošto imamo glagol „legen“ koji podrazumijeva da imamo radnju, lokacija će biti u akuzativu – auf den Tisch. Tisch je inače muškog roda, ali pošto imamo radnju, to podrazumijeva da je lokacija u akuzativu. Zbog toga Tisch prelazi iz „der“ u „den“.

U primjeru 1b imamo pitanje „Wo?“ i nemamo osobu koja je ostavila laptop negdje. Nemamo radnju, nemamo osobu koja radi nešto. U odgovoru imamo prosto „Laptop se nalazi na stolu“. Imamo samo laptop, bez osobe koja bi radila nešto s njim. U tom slučaju lokacija „Tisch“ je u dativu – „auf dem Tisch“, odnosno sto prelazi iz „der“ u „dem“.

Primjer 2

U primjeru 2a imamo prvo pitanje „Wohin?“ i imamo osobe, koje su navodno ostavile negdje Monikinu vaznu. Imamo radnju – neko je ostavio vaznu negdje. U odgovoru onda saznajemo, da smo mi ostavili Monikinu vaznu pored kreveta. Pošto imamo glagol „stellen“ (staviti) koji podrazumijeva da imamo radnju, lokacija će biti u akuzativu – neben das Bett. Bett je inače srednjeg roda, ali pošto se srednji rod ne razlikuje u nominativu i akuzativu, „das Bett“ ostaje i u akuzativu „das Bett“.

U primjeru 2b imamo pitanje „Wo?“ i nemamo osobu koja je negdje ostavila Monikinu vaznu. Nemamo radnju, nemamo osobu koja radi nešto. U odgovoru imamo prosto „Njena vazna stoji pored kreveta“. Imamo samo vaznu, bez osobe koja bi radila nešto s njom. U tom slučaju je lokacija „Bett“ u dativu – „neben dem Bett“, odnosno krevet prelazi iz „das“ u „dem“.

Primjer 3

U primjeru 3a imamo prvo pitanje „Wohin?“ i imamo osobu, koja je okačila sliku negdje. Imamo radnju – neko je okačio laptop negdje. U odgovoru onda saznajemo, da smo mi okačili sliku na zid. Pošto imamo glagol „hängen“ koji podrazumijeva da imamo radnju, lokacija će biti u akuzativu – an die Wand. Wand je inače ženskog roda, ali pošto se ženski rod kao ni srednji ne razlikuje u nominativu i akuzativu, „die Wand“ ostaje i u akuzativu „die Wand“.

U primjeru 3b imamo pitanje „Wo?“ i nemamo osobu koja je negdje okačila sliku. Nemamo radnju, nemamo osobu koja radi nešto. U odgovoru imamo prosto „Slika visi na zidu“. Imamo samo sliku, bez osobe koja bi radila nešto s njom. U tom slučaju je lokacija „Wand“ u dativu – „an der Wand“, odnosno prelazi iz „die“ u „der“.

Zaključak:

• Wechselpräpositionen su: an, auf, hinter, in, neben, über, unter, vor, zwischen
• Glagoli određuju da li će ovi prijedlozi stajati u dativu ili akuzativu
• Ako imamo osobu koja stavlja/kači/spušta negdje nešto, onda je možemo pitati sa „wohin“ gdje je ostavila nešto, a to mjesto na koje osoba ostavila/okačila/spustila nešto je u akuzativu
• Ako nemamo osobu koja vrši radnju, onda onda pitanje prosto postavljamo sa „gdje“, odnosno „wo“. Pošto nemamo osobu koja vrši radnu u odgovoru, imaćemo samo taj neki predmet, koji se nalazi negdje, a mjesto na kojem se nalazi taj predmet je u dativu.
• „in dem“ postaje „im“
• „an dem“ postaje „am“