Komparacija pridjeva

Pridjevi su riječi koji opisuju nekoga ili nešto i oni imaju tri stepena. Prvi stepen se naziva pozitiv, drugi komparativ a treći superlativ. Komparaciju pridjeva koristimo npr. ako želimo reći da je nešto bolje/skuplje/veće/brže/manje od nečega drugog ili ako je nešto od svih stvari najbolje/najskuplje/najveće/najbrže/najmanje itd.

U ovoj lekciji ćemo se osvrnuti na nekoliko tačaka u vezi s komparacijom pridjeva, a to su:

1. tvorba drugog i trećeg stepena pridjeva s:
2. pravilnim pridjevima
3. „kratkim pravilnim“ pridjevima koji imaju samoglasnike „a“, „o“ ili „u“ u osnovi
4. nepravilnim pridjevima
5. Rečenice u kojima želimo reći da je nešto jednako nečemu drugom
6. Rečenice u kojima želimo reći da je nešto npr. bolje ili gore od nečega
7. Rečenice u kojima želimo reći da je nešto npr. najbolje ili najgore

Pravilni pridjevi

Prvo ćemo se osvrnuti na pravilne pridjeve. Većina pridjeva u njemačkom jeziku je pravilna u komparativu, a to znači da ih je moguće tvoriti po jednoj sasvim jednostavnoj „formuli“. Da bismo dobili drugi stepen, pridjevu u prvom stepenu se dodaje nastavak –en, a u trećem stepenu ispred stoji am, a na kraju nastavak –sten. To ćemo odmah pokazati i na nekoliko primjera:

* Pridjevi koji završavaju na -d, -ß, -sch, -t, -tz, -x ili –z dobiju dodatno još i slovo “e” u superlative prije nastavka –sten radi lakšeg izgovora

Ova kategorija pridjeva je dakle najučestalija i ona ima najveći prioritet pri učenju. Pomoću gore navedenih nastavaka se može tvoriti skoro sve i jedan drugi odnosno treći stepen pridjeva.

„Kratki“ pridjevi koji se sastoje samo od jednog sloga i koji imaju samoglasnike „a“, „u“ ili „o“ u osnovi

Potkategorija pravilnih pridjeva su kratki pridjevi s jednim slogom koji imaju a, o ili u u osnovi. To su npr. pridjevi poput klug, alt, groß, kalt, kurz itd. Oni su svi jako kratki i svi imaju neki od navedenih samoglasnika u osnovi. Drugi i treći stepen ovih pridjeva dobijemo tako što im dodamo nastavke iz prve kategorije -en ili am + -sten, s tim što njihovi samoglasnici dobiju i preglas, odnosno Umlaut. A evo i nekoliko primjera:

* Pridjevi koji završavaju na -d, -ß, -sch, -t, -tz, -x ili –z dobiju dodatno još i slovo “e” u superlative prije nastavka –sten radi lakšeg izgovora

** Pridjev “groß“ već završava sa slovom „s“ (oštro s) pa u superlativu ne dobija „s“ iz nastavka „-sten“

Nepravilni pridjevi

Ostala nam je još jedna mala grupa tzv. nepravilnih pridjeva. Oni imaju svoje posebne forme koje se uče napamet i tih pridjeva nema puno, ali ćemo navesti nekoliko u narednim primjerima:

Što se tiče ove grupe pridjeva izdvojio bih „gut“, „gern“ i „viel“. Njih je jako bitno znati u svakodnevnom govoru. Ni ovi ostali nisu nebitni, ali su gut, gern i viel najbitniji.

Rečenice u kojima želimo reći da je nešto jednako nečemu

Ako želimo reći da je npr. neki Iphone jednako brz kao neki Samsung Galaxy ili da je neki jezik jednako težak kao neki drugi, onda koristimo „genauso [pridjev u prvom stepenu] wie”, odnosno “jednako [pridjev u prvom stepenu] kao”, pa dobijemo:

U slijedećim pitanjima ćemo koristiti drugi stepen, kako bismo sagovornika pitali da li je nešto brže, ukusnije, draže ili skuplje, dok ćemo u odgovoru koristiti upravo objašnjenu frazu s prvim stepenom pridjeva „genauso [pridjev] wie”.

Primjeri

Rečenice u kojima želimo reći da je nešto bolje ili gore od nečega

U ovom slučaju kao i prethodnom imamo jednu frazu koju koristimo ako želimo reći da je nešto bolje/skuplje/ukusnije/gore/jeftinije itd. od nečega drugog, a to je fraza „[pridjev u drugom stepenu] als”, odnosno „[pridjev u drugom stepenu] od”, pa dobijemo:

Primjeri

Razni primjeri s komparacijom pridjeva